POŠIP

Pošip, bijela zvijezda južnih vinograda, nosi snažan pečat dalmatinskog sunca. Njegova vina zrače svježinom citrusa i breskve, uz trag minerala iz kamenitog tla koje ga hrani. To vino ne samo da osvaja nepce, već i utjelovljuje dušu Dalmacije - živahno, uvijek otvoreno i ispunjeno toplim zrakama sunca.

Pošip potječe s otoka Korčule, a njegovo uzgoj datira nekoliko stoljeća unazad. Prvi pisani tragovi o ovoj sorti pojavljuju se u 19. stoljeću, iako se vjeruje da je uzgajan na Korčuli mnogo ranije. Prema legendi, pošip je otkriven u divljini i zatim kultiviran u vinogradima sela Smokvica i Čara na Korčuli.

Prema priči, sortu pošip je otkrio vinogradar Marin Tomašić – kapetan iz Smokvice sredinom 19. stoljeća. Navodno je pronašao divlju lozu pošipa u šumi te ju je prenio u svoj vinograd gdje ju je počeo uzgajati. Ova sorta je brzo stekla popularnost zbog svoje kvalitete i prilagodljivosti uvjetima uzgoja na Korčuli.

Pošip je sorta koja daje srednje do velike grozdove s bobicama zlatnožute boje. Loza je otporna na sušu i bolesti, što je čini idealnom za mediteransku klimu. Najbolje uspijeva u toplim i sunčanim uvjetima, na vapnenačkim i škriljevčastim tlima.

Vina proizvedena od pošipa obično su punog tijela, sa značajnim alkoholnim sadržajem i kompleksnim aromama. Tipične arome uključuju note zrelog voća poput marelica, breskvi i smokava, uz dodatne nijanse meda i badema. Pošip vina često imaju izraženu mineralnost i dobru kiselost, što im daje svježinu i dugovječnost. Mogu se konzumirati mlada ili odležavati nekoliko godina, tijekom kojih razvijaju dodatne slojeve aroma i okusa.

TRIBIDRAG

Tribidrag, čije ime zvuči poput drevnog uzdaha, prvi je među jednakima. On je začetnik vinograda čije su se loze kasnije preselile preko Atlantika, postajući legendarni Zinfandel u američkim vinogradima. Miris njegovog vina odiše mediteranskom elegancijom - ZRELE VIŠNJE sa začinskim biljem i osvježavajuća kiselost koja podsjeća na sunčana polja Dalmacije. 

U 18. i 19. stoljeću, tribidrag je bio poznat pod različitim imenima, uključujući crljenak kaštelanski. U 19. stoljeću, sorta je izvezena iz Hrvatske i zasađena u različitim dijelovima svijeta, uključujući Italiju (gdje je postala poznata kao primitivo) i Sjedinjene Američke Države (gdje je postala poznata kao zinfandel). Međutim, povijest ove sorte bila je donekle zamagljena sve do kasnog 20. stoljeća. 

Tek krajem 20. stoljeća, znanstvenici su utvrdili da su tribidrag, primitivo i zinfandel zapravo ista sorta. Otkriće je postalo službeno nakon DNK analize koja je pokazala da su ove tri sorte genetski identične. Ovo otkriće je oživjelo interes za tribidrag u njegovoj domovini i dodatno potvrdilo njegov značaj u globalnom vinogradarstvu. 

Tribidrag je sorta koja daje srednje do velike grozdove s tamnocrvenim, gotovo crnim bobicama. Loza je vrlo prilagodljiva i može uspijevati u različitim klimatskim uvjetima, iako najbolje rezultate daje u toplim, sunčanim područjima. 

PLAVAC MALI

Kruna dalmatinskih vina je plavac mali - moćan, dubokih tonova crnog voća i čokolade. Rođen na strmim padinama koje se spuštaju prema moru, plavac mali je vino koje govori o izdržljivosti i snazi, baš kao što i Dalmacija sama svjedoči vječnom nadmudrivanju s prirodom. 

Plavac mali je nastao križanjem dviju drugih sorti grožđa, crljenka kaštelanskog (poznatog i kao zinfandel u SAD-u i primitivo u Italiji) i sorte dobričić. Prvi tragovi o uzgoju plavca malog datiraju iz 19. stoljeća, iako se vjeruje da je bio prisutan i ranije. 

Tijekom 19. i 20. stoljeća, plavac mali postaje jedna od najvažnijih sorti u Dalmaciji. Njegova otpornost na sušu i sposobnost da se prilagodi mediteranskoj klimi čine ga idealnim za uzgoj u kamenitim i sunčanim područjima Dalmacije. Tradicionalno, vinogradarstvo plavca malog se razvijalo na strmim terasama koje su pružale optimalne uvjete za rast i sazrijevanje grožđa. 

Plavac mali je sorta koja daje male grozdove s tamnocrvenim, gotovo crnim bobicama. Loza je izuzetno otporna na sušu i može uspijevati u vrlo toplim i sušnim uvjetima, što je čini idealnom za dalmatinsku klimu. 

BABIĆ

Babić predstavlja snagu dalmatinskog karaktera. Crveno vino koje dolazi iz okolice Primoštena, nosi sa sobom buket intenzivnih aroma crvenog voća, začinjenih notama ljekovitog bilja. U svakom gutljaju Babića osjeća se borba vinara s divljim krajolicima Dalmacije, gdje sunce vlada i gdje se život snažno ukorijenio. 

Sorta babić vuče svoje korijene iz Dalmacije, a prvi pisani tragovi o uzgoju babića datiraju iz 18. stoljeća. Postoje dokazi da je babić bio važna sorta u vinogradarskoj tradiciji ovog područja stoljećima prije toga. Vinogradari iz Primoštena, Šibenika i okolnih područja su kroz povijest preferirali babić zbog njegove otpornosti na sušu i sposobnosti da se prilagodi teškim, kamenitim tlima. 

Babić je sorta koja je vrlo otporna na sušu i može uspijevati u ekstremnim uvjetima mediteranske klime. Njegova vinova loza ima snažan rast i daje srednje do velike grozdove s bobicama tamne boje. 

MARAŠTINA

Maraština, poznata i pod nazivima rukatac i maraškin, je autohtona hrvatska sorta bijelog grožđa koja se uzgaja uglavnom u Dalmaciji, na otocima i na priobalnom području. Ova sorta ima dugu povijest i duboke korijene u dalmatinskoj vinogradarskoj tradiciji. 

Vjeruje se da maraština ima antičke korijene te da su je u Dalmaciju donijeli grčki kolonisti. Tijekom srednjeg vijeka, uzgajanje vinove loze, uključujući maraštinu, postalo je značajan dio poljoprivrede u ovom području, posebno zbog utjecaja benediktinskih i drugih samostana koji su promicali vinogradarstvo. 

Tijekom 19. i 20. stoljeća, maraština je postala jedna od najvažnijih sorti grožđa u Dalmaciji. Međutim, tijekom 20. stoljeća, filoksera i druge bolesti vinove loze, kao i socio-ekonomski čimbenici poput migracija i ratova, uzrokovali su pad u proizvodnji maraštine. U drugoj polovici 20. stoljeća, ponovno se javlja interes za autohtone sorte, uključujući maraštinu, kao dio šireg pokreta revitalizacije hrvatskog vinogradarstva i vinarstva. 

Maraština je sorta koja daje grožđe sa zlatnožutim bobicama. Vina od maraštine obično su svježa, lagana, s voćnim aromama, posebno citrusa, marelice i breskve, često s laganim gorkim notama na kraju. Ova sorta je cijenjena zbog svoje sposobnosti da zadrži kiseline čak i u toplim klimatskim uvjetima, što je čini pogodnom za uzgoj u mediteranskom podneblju.